Put ne moze biti toliko kratak i moto susret toliko nam blizu

da se mi ne
bismo uspjeli bar malo zagubiti J Pa smo tako na putu do Turera imali kratku
epizodu voznje po nasipu, zahvaljujuci nasem El Presidente koji nam je davao
takve upute kao da prvi put ide na „winter", zanemarajuci pritom jedini
razuman glasic u autu-zenski: „Ljudi, ajmo voziti ravno dok sa desne strane
ne vidimo znak *moto*". Tako smo na kraju i napravili te napokon stigli do
clubhousea. Prvi dojam bio je odlican: sumica, „livada", puno mjesta za
parking i ... naravno da su mi misli odmah pocele bjezati na ljeto ...
odlicno mjesto i za ljetno druzenje.

Takodjer sam ostala ugodno iznendjena kako su decki sredili clubhouse
iznutra, a da su pazili na svaki detalj uvjerila sam se prvim odlaskom u
„pisaonu" ... sve napravljeno od pogonskog lanca (od kvaka do drzaca za wc
papir i papirnate rucnike) ... svaka cast na trudu-izgleda fenomenalno. Eh,
da je nama tako nesto J

Sto se svega ostaloga tice, domacini su se potrudili da nam nicega ne fali i
da nam bude doista ugodno (desilo se da sam vise vidjala dececa kaj je
cistil pepeljare nego ljude iz svog kluba (a s njima sam se zapravo najvise
druzila J. Kaj se klope tice, nemam nis za reci jer je nisam ni vidjela vec
sam „pametno" oko 2 ujutro pitala „A tu ima i nekaj za jesti?", sto bi reklo
da je pivo bilo dobro i da mi je neak islo, jel?!

Sve u svemu, jako ugodno provedena vecer i unatoc hladnoci (koja nas nije
potjerala doma prije 3 ili 4 (??) ujutro). Ah, tko bi to sad vise znao?

Monika - MK KOMPA